Kako je Nikolića i Šešelja promašila strijela ARBiH

U maju 1995. na Šešelja i njegove saradnike, među kojima je bio i Nikolić, dok su se vozili u džipu na čijoj je haubi bila pričvršćena lobanja i koji se kretao prema Palama, borci ARBiH ispalili strijelu koja je podbacila za samo nekoliko metara

Piše: Avdo Huseinović

Četnički pokret iz Drugog svjetskog rata pod vodstvom nekažnjenog ratnog zločinca, popa Momčila Đujića iz Knina, komandanta Dinarske četničke divizije, bio je u direktnoj vezi sa Srpskim četničkim pokretom koji je 1990. godine osnovao dr. Vojislav Šešelj.

Pop Đujić je prethodno, u junu 1989. godine, Šešelja proglasio četničkim vojvodom kada je ovaj haški robijaš posjetio Ameriku. Kasnije, tokom ratnih godina, Šešelj će sam dodjeljivati titulu četničkog vojvode odabranim sljedbenicima. Pop Đujić je umro 11. septembra 1999. godine u 92. godini u Čikagu.

Oduzeta titula

Prva ceremonija dodjele titule četničkog vojvode nakon Drugog svjetskog rata na ovdašnjim prostorima održana je 13. maja 1993. godine na Romaniji, pred crkvom u Knežini. Tom prilikom Vojislav Šešelj je četničkim vojvodama proglasio Slavka Aleksića, Mirka Blagojevića, Branislava Vakića, Nedeljka Vidakovića, Miroslava Vukovića, Branislava Gavrilovića Brneta, Milika Dačevića, Zorana Dražilovića, Todora Lazića, Milana Lančužanina Kamenog, Mitra Maksimovića Mandu, Jovu Ostojića, Ljubišu Petkovića, Srećka Radovanovića, Dragana Cvetinovića i Tomislava Nikolića, novoizabranog predsjednika Srbije.

Nepunu godinu kasnije, 20. marta 1994., Šešelj je proglasio još šestoricu četničkih vojvoda i to Vasilija Vidovića Vasketa, Radeta Radovića, Nikolu Poplašena, Olivera Denisa Bareta, Radeta Čubrila i Miodraga Tripkovića.

Nakon agresije mnoge Šešeljeve vojvode su nestale, neki su se okrenuli protiv njega, a godinu prije smrti, 1998. godine, i pop Đujić je Šešelju oduzeo titulu vojvode. Razlog je bio taj što je Šešelj počeo usko sarađivati sa Slobodanom Miloševićem.

Jedan od prvih koji se okrenuo protiv Šešelja bio je vojvoda Slavko Aleksić, bivši sarajevski poštar, poznat po svom ratnom djelovanju na okupiranoj Grbavici i zločinačkim akcijama s Jevrejskog groblja po civilima Sarajeva. Danas Aleksić živi u ilegali, u planinama istočne Hercegovine, negdje kod Bileće, i o Šešelju nema visoko mišljenje.

Druga dvojica sarajevskih četničkih vojvoda, Brne Gavrilović i Vasilije Vidović Vaske, ostali su do kraja vjerni Šešelju. Obojica su radila u njegovom ličnom osiguranju, sve do Šešeljevog odlaska u Hag. Vojvoda Vaske je u Beogradu uhapšen 25. aprila 2000. jer je 9. oktobra 1999. ispred Skupštine Srbije pucao uzrak iz pištolja štiteći Šešelja.

Kada su se krajem ljeta 2008. Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić otcijepili od Šešelja i  osnovali svoju Srpsku naprednu stranku, optužili su Vasketa Vidovića i Mirka Blagojevića da su spremali atentat na njih na promotivnom skupu "naprednjaka" 5. novembra 2008. u sremskom mjestu Hrtkovci.

Međutim, nekada su Nikolić i Šešelj bili toliko bliski da su zajedno obilazili i ratišta. Tako je u maju 1995. Šešelj u društvu svojih vojvoda, među kojima je bio i Tomislav Nikolić, obišao sarajevsko ratište u Ilijašu, Vogošći i na Grbavici.

Tih dana, nekoliko metara dijelilo je Šešelja i njegove sljedbenike od pogibije. Ne znajući, naime, ko se nalazi u džipu na čijoj se haubi nalazila pričvršćena lobanja koji se kretao iz kruga fabrike "Pretis" u Vogošći preko Poljina prema Palama, borci 1. slavne brigade Armije RBiH su iz vogošćanskog naselja Ugorsko ispalili strijelu na vozilo koja je podbacila za samo nekoliko metara.

Dobio batine

- Nikola Poplašen, Tomo Nikolić, Vaske Vidović, Mirko Blagojević i ja gledali smo smrti u oči na Poljinama iznad Sarajeva. Maljutka je pala na nekoliko metara ispod nas i prevrnula nam vozilo. Sreća pa je podbacila, sve bi nas pobila - kazao je u jednom svom intervjuu Vojislav Šešelj.

Njegove vojvode Vaske Vidović i Brne Gavrilović Brne danas žive u Zemunu. Vaske je imao dva infarkta srca, dok Brne ima problema s kičmom. Prilikom nedavne predizborne kampanje u Srbiji, od udaraca šipkama koje su mu nanijeli aktivisti Nikolićeve stranke, vojvoda Vaske je, dok je lijepio plakate Šešeljeve supruge Jadranke, zadobio nekoliko prijeloma i završio u bolnici na Bežanijskoj kosi.

Plava kaciga UN-a na lobanji ubijenog Bošnjaka na džipu vojvode Vasketa

Vaske Vidović je, inače, jedan od predvodnika zločina nad Bošnjacima na području općina Ilijaš i Vogošća tokom 1992. i 1993. godine. Prema naredbi predsjednika općine Ilijaš Ratka Adžića, predvodio je napad na selo Lješevo kod Ilijaša 5. juna 1992. i sa svojom jedinicom počinio stravičan zločin u kojem su mučki, za samo sat, ubili 21 Bošnjaka. Također, dovodi se u vezu i sa strijeljanjem logoraša iz Vogošće u junu 1993. na brdu Žuč. Vaske je bio blizak Šešeljev saradnik još od agresije na Hrvatsku, tada je bio poznat po nadimku Jaro i učestvovao je u zločinu nad 84 Hrvata u mjestu Škabrnja kod Zadra.

Tokom rata bio je prepoznatljiv po tome što je vozio džip na čiju haubu je pričvrstio lobanju Bošnjaka kojeg je ubio prilikom napada na selo Crna Rijeka na Nišićkoj visoravni, a na lobanju je stavio plavu kacigu UNPROFOR-a.

Brne Gavrilović je u Sarajevu poznat kao čudak koji je u svom stanu na Alipašinom Polju prije agresije, umjesto u krevetu, spavao u mrtvačkom sanduku. Bio je vođa "sarajevskih vukovaraca" te predvodnik snajperista i prvih jačih napada na Sarajevo s početka agresije i jedan od organizatora srpskih martovskih barikada. Tokom suđenja Šešelju u Hagu svjedoci su govorili o Brnetovim zločinima na Ilidži. Tri puta je ranjavan od Srba. Dva puta ga je ranio Dragiša Kujačić, a jednom izvjesni Pena Kuzman iz Krivoglavaca kod Vogošće.

Maksimović, Radović, Blagojević, Poplašen, Čubrilo, Vakić, Lančužanin

Četnički vojvoda Mitar Maksimović Manda tokom rata predvodio je četničku jedinicu "Lavovi s Majevice", koja je velike poraze pretrpjela od branilaca RBiH tokom srpskih ofanziva na Teočak i Čelić. Nakon agresije bio je predsjednik Skupštine općine Ugljevik. Poginuo je 27. decembra 2002. u saobraćajnoj nesreći pod još nerasvijetljenim okolnostima u Amajlijama kod Bijeljine.

Najpoznatiji četnički vojvoda u Hercegovini bio je Rade Radović, komandant jedinice "Bilećki dobrovoljci". U kafanskom obračunu 1998. u Bileći ubio ga je Krsto Savić, bivši prvi čovjek trebinjskog MUP-a, inače, osuđen na 17 godina zatvora za ratne zločine nad Bošnjacima Nevesinja.

Bivši bokser, četnički vojvoda Mirko Blagojević živi u Bijeljini. Ovaj radikal bio je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Kažu da mu izjave za medije direktno piše šef Šešelj, a u jednoj od njih je za bivšeg visokog predstavnika u BiH Volfganga Petriča rekao: "Šta drugo očekivati od čovjeka koji dolazi iz zemlje u kojoj su nastali Adolf Hitler i Kurt Valdhajm".

Vojvoda Mirko je rame uz rame sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Ljubišom Savićem Mauzerom rukovodio krvavom operacijom zauzimanja Bijeljine 1. i 2. aprila 1992.

Profesor i četnički vojvoda Nikola Poplašen, nakon što je politički protjeran iz BiH, danas živi u Zemunu. Za vojvodu Olivera Denisa Bareta Šešelj je izjavio da je Albanac i da je njegovo pravo ime Mujo Bunjaku. Počinio je zločine nad Bošnjacima u Nevesinju i Mostaru. Poslije rata ubijen je pod misterioznim okolnostima na Novom Beogradu. Vojvoda Rade Čubrilo je predsjednik "Udruženja protjeranih Krajišnika".

Četnički vojvoda Branislav Vakić danas živi u Nišu. Vojvodu Milana Lančužanina Kamenog Vijeće za ratne zločine Prizivnog suda u Beogradu osudilo je 2010. na šest godina zatvora za zločine nad Hrvatima na Ovčari, počinjene nakon osvajanja Vukovara. 

(dnevniavazba)