Hercegovina

Hercegovina je, historijski, integralni dio Bosne, bila je u sastavu i banovine Bosne i kraljevine Bosne i ejaleta Bosna. Nikada prije austrougarske okupacije Bosna nije imala zvanicni naziv "iz dva dijela".

Temelje "autonomije" je udario bosanski vojvoda Stjepan Vukčić Kosača 1448. kad se proglasio hercegom, zbog sukoba sa kraljem Tomašem i težnje za nekim vidom autonomije.

Najveći doprinos za utvrđivanje te automije dali su protivnici ustanka Husein-kapetana Gradašćevića, Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić koji se otvoreno stavljaju na stranu vezirove vojske poslate da uguše ustanak 1832. godine. Za nagradu od vezira Rizvanbegoviću je data Hercegovina kao PAŠALUK na upravljanje. Do tada je Hercegovina bila jedan od sandžaka Bosne. Pljevlja (Taslidza) je bila, unutar bosanskog ejaleta i sjediste hercegovackog sandzaka sve od 1576. do 1831.godine.

Omerpaše Latas 1850. ubija Rizvanbegovića, a stečena autonomija Hercegovine naslijedila je Austro-Ugarska koja je "dokusurila" stvar, zvanično stavljajući u naziv države i dodatak Hercegovina i na taj način uzdižući pokrainsku odrednicu na ni državni nivo.   

Hercegovina je sastavni dio Bosne, kao sto je npr. Dalmacija sastavni dio Hrvatske.  Danasnja Hrvatska je tokom austrougarske okupacije imala zvanicni naziv "kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija", ali Hrvatska se danas ne zove (iz tri dijela) "Hrvatska i Dalmacija i Slavonija", nego je uspjela objediniti naziv države sa jednim imenom. Dakle Hercegovina je  integralni dio Bosne, njena "pokraina" a ne nešto odvojeno od nje. 

Dodavanje Hercegovine u naziv države, proizvodi jednu nevjerovatno nezgrapnu sliku, pogotovo izvedenice: "bosanski i hercegovački narod", "bosanskohercegovačka zastava", "bosanac i hercegovac" itd., a pogotovo ako u jednoj rečenici treba upotrijebiti nekoliko ovih izvedenica.