Pred potop iskopali kosti, napunili 13 vreća i sve ih pokopali u zajedničku grobnicu
Autor | Objavljeno 14.04.2012. u 05:19
Italijani i četnici u Jablanici 1942. pred polazak u Prozor: Cilj akcije bio je protjerivanje partizana, a što Italijani nisu sami mogli izvestiIako je 15. jula 1946. godine Draža Mihailović osuđen na smrt, te dva dana kasnije i strijeljan u Lisičjem potoku, kao izdajnik i ratni zločinac, dobar dio Srbije i danas u njemu vidi heroja. Ukoliko ga zaista rehabilitiraju, Srbija će se i definitivno vratiti 70 godina unazad, u period koji je, pored devedesetih godina, možda i najmračniji u historiji.
A prije 70 godina četnički vođa Mihailović je na suđenju u Topčideru pred Sudskim vijećem kojim je predsjedavao pukovnik Mihailo Đorđević tvrdio: "Naziv četnik došao je od samog naroda, a nikako od mene". To je, ujedno, bio početak procesa protiv 24 četnika, s Dražom Mihailovićem i dr. Stevanom Moljevićem na čelu.
Doveli ih Italijani
Mihailović je optužen i osuđen zbog toga što je organizirao četničku organizaciju koju je nazvao "Jugoslovenska vojska u otadžbini", a koja je, osim saradnje s njemačkim i italijanskim neprijateljem, počinila bezbroj ratnih zločina.
Dražini četnici činili su zločine mahom nad muslimanima, Hrvatima i partizanima. Najstrašnije su počinili četnici iz istočne Hercegovine pod komandom vojvode Petra Baćovića u oktobru 1942. na području tadašnjeg kotara Prozor, u okviru operacije "Alfa", koju su isplanirali Italijani.
Naza Šušak: Izgubila oca i brata Šaban Manov: Imao osam godina
Cilj akcije bio je protjerivanje partizana koji su u julu te godine oslobodili Prozor, a što Italijani nisu sami mogli izvesti. Također, namjera je bila i kažnjavanje svih koji su sarađivali s partizanima.
Kada su partizani u septembru te godine napustili Prozor, ostao je nedužni narod nad kojim su četnici iskalili svoj zločinački bijes. U svega nekoliko dana zaklano je 855 ljudi, brojna sela su potpuno spaljena. Opljačkani su stoka, zlato i novac.
Šaban Manov imao je osam godina kada je zaklan njegov otac Muharem. Sjećanja su, kaže, i danas živa.
- Na Paljike je došla prethodnica i rekli su da su oni kraljevska vojska i da se nikome ništa neće dogoditi. Ali, sutradan su došli drugi i počelo je klanje. Moga oca preklali su iza vrata, da bi duže umirao u mukama. Našli smo ga nakon 20 dana ucrvanog pored rake koju je pokušao iskopati rukama - priča Šaban Manov.
On dodaje da je njegova majka Habiba, rodom iz Blagaja, prepoznala četničkog komandanta, bivšeg komšiju Spasu Skočajića i molila ga da ubije i nju i troje djece. Odbio je to riječima da će djecu ostaviti da bi imali šta klati kada drugi put dođu.
Iščupali jezik
U Kovačevom Polju četnici su zaklali 44 muškarca, od čega 34 na jednom mjestu. Naza Šušak izgubila je tada oca i brata.
- Uvečer su održali zbor i popisali muškarce rekavši da će ujutro biti prozivka pa, ako neko bude falio, kuća i čeljad će mu biti spaljeni. Svi su ujutro došli pred mekteb. Povezali su ih jednim užetom i odveli na Osridak. Doveli su i seoskog kneza, nekog Jurića, i naredili mu da i on kolje te da će ga pustiti. Kad su svi poklani, dvojica su i kneza povalili, zaklali i bacili na kamaru leševa - kazuje s tugom na licu Naza.
Cilj akcije bio je protjerivanje partizana koji su u julu te godine oslobodili Prozor, a što Italijani nisu sami mogli izvesti. Također, namjera je bila i kažnjavanje svih koji su sarađivali s partizanima.
Kada su partizani u septembru te godine napustili Prozor, ostao je nedužni narod nad kojim su četnici iskalili svoj zločinački bijes. U svega nekoliko dana zaklano je 855 ljudi, brojna sela su potpuno spaljena. Opljačkani su stoka, zlato i novac.
Šaban Manov imao je osam godina kada je zaklan njegov otac Muharem. Sjećanja su, kaže, i danas živa.
- Na Paljike je došla prethodnica i rekli su da su oni kraljevska vojska i da se nikome ništa neće dogoditi. Ali, sutradan su došli drugi i počelo je klanje. Moga oca preklali su iza vrata, da bi duže umirao u mukama. Našli smo ga nakon 20 dana ucrvanog pored rake koju je pokušao iskopati rukama - priča Šaban Manov.
On dodaje da je njegova majka Habiba, rodom iz Blagaja, prepoznala četničkog komandanta, bivšeg komšiju Spasu Skočajića i molila ga da ubije i nju i troje djece. Odbio je to riječima da će djecu ostaviti da bi imali šta klati kada drugi put dođu.
Iščupali jezik
U Kovačevom Polju četnici su zaklali 44 muškarca, od čega 34 na jednom mjestu. Naza Šušak izgubila je tada oca i brata.
- Uvečer su održali zbor i popisali muškarce rekavši da će ujutro biti prozivka pa, ako neko bude falio, kuća i čeljad će mu biti spaljeni. Svi su ujutro došli pred mekteb. Povezali su ih jednim užetom i odveli na Osridak. Doveli su i seoskog kneza, nekog Jurića, i naredili mu da i on kolje te da će ga pustiti. Kad su svi poklani, dvojica su i kneza povalili, zaklali i bacili na kamaru leševa - kazuje s tugom na licu Naza.
Nikola Džolan: Dobro se sjeća
Tada njen budući suprug Selim sve je to s komšijom Jurom posmatrao iz gomile. Nazinom ocu Omeru odsjekli su glavu i bacili u rakite, a Redži Tabaku su iščupali jezik. Brata Muhu od 14 godina ubio je četnik iz pištolja dok je čuvao krave.
- Mi smo pred potop iskopali kosti, napunili smo 13 vreća i sve ih pokopali u zajedničku grobnicu u groblju - kaže Naza Šušak.
U nekim ramskim selima četnici su poklali sve odrasle muškarce s ciljem da selo ostane bez poroda. Tako je zaklano 26 muškaraca s prezimenom Bošnjak, 20 Pavličevića, po 15 Jurića i Markešića, 13 Grbeša, po 12 Bećirevića, Barabana i Rotima, po 11 Zečića, Osmića i Konjarića, po 10 Zeca i Zajmovića... U Proslapu je zaklano 109 osoba, u Orašcu i Rumbocima po 98.
Skoro sva sela kroz koja je prošla "kraljevska garda" razularenih četničkih krvnika potpuno su spaljena. U Kopčićima je pošteđena samo škola i džamija, u Varvari je od 104 objekta spaljeno 94, a u Rumbocima su spaljene 294 zgrade. Bilo je sela u kojima nijedna kuća, štala ili drugi objekt nisu ostali čitavi. Dolazila je zima, a najveći broj porodica u prozorskom kotaru ostao je bez hranilaca, kuća, hrane i stoke, koju su četnici potjerali sa sobom na povratku u Hercegovinu.
Skočile u smrt
Najstariji stanovnik ove općine Nikola Džolan (97) iz Rumboka, iako u poznim godinama, sačuvao je u dobrom sjećanju zločinački pohod četnika.
- Ljudi su mislili da dolaze ustaše pa su otišli da ih dočekaju na Škarine, a meni otac reče da bježim na Zahum, te ja sina Šimuna za ruku, pa bježi na planinu. Sa Humne glave smo gledali kako pale Kopčiće, Varvaru, Rumboke i Jakliće. Iz Rumboka i Jaklića su sakupili 47 ljudi, među njima šest-sedam muslimana, i sve ih poklali iznad Marića glavice. Dvojica preživjelih su mi pričali da su mome ocu prije klanja povadili zlatne zube, oteli sat i srebrenu duhansku kutiju, a onda glavu odvojili od tijela i izvadili srce iz grudi, te ga nožem raspolovili - govori o zvjerstvima Dražinih četnika Nikola Džolan.
Tada njen budući suprug Selim sve je to s komšijom Jurom posmatrao iz gomile. Nazinom ocu Omeru odsjekli su glavu i bacili u rakite, a Redži Tabaku su iščupali jezik. Brata Muhu od 14 godina ubio je četnik iz pištolja dok je čuvao krave.
- Mi smo pred potop iskopali kosti, napunili smo 13 vreća i sve ih pokopali u zajedničku grobnicu u groblju - kaže Naza Šušak.
U nekim ramskim selima četnici su poklali sve odrasle muškarce s ciljem da selo ostane bez poroda. Tako je zaklano 26 muškaraca s prezimenom Bošnjak, 20 Pavličevića, po 15 Jurića i Markešića, 13 Grbeša, po 12 Bećirevića, Barabana i Rotima, po 11 Zečića, Osmića i Konjarića, po 10 Zeca i Zajmovića... U Proslapu je zaklano 109 osoba, u Orašcu i Rumbocima po 98.
Skoro sva sela kroz koja je prošla "kraljevska garda" razularenih četničkih krvnika potpuno su spaljena. U Kopčićima je pošteđena samo škola i džamija, u Varvari je od 104 objekta spaljeno 94, a u Rumbocima su spaljene 294 zgrade. Bilo je sela u kojima nijedna kuća, štala ili drugi objekt nisu ostali čitavi. Dolazila je zima, a najveći broj porodica u prozorskom kotaru ostao je bez hranilaca, kuća, hrane i stoke, koju su četnici potjerali sa sobom na povratku u Hercegovinu.
Skočile u smrt
Najstariji stanovnik ove općine Nikola Džolan (97) iz Rumboka, iako u poznim godinama, sačuvao je u dobrom sjećanju zločinački pohod četnika.
- Ljudi su mislili da dolaze ustaše pa su otišli da ih dočekaju na Škarine, a meni otac reče da bježim na Zahum, te ja sina Šimuna za ruku, pa bježi na planinu. Sa Humne glave smo gledali kako pale Kopčiće, Varvaru, Rumboke i Jakliće. Iz Rumboka i Jaklića su sakupili 47 ljudi, među njima šest-sedam muslimana, i sve ih poklali iznad Marića glavice. Dvojica preživjelih su mi pričali da su mome ocu prije klanja povadili zlatne zube, oteli sat i srebrenu duhansku kutiju, a onda glavu odvojili od tijela i izvadili srce iz grudi, te ga nožem raspolovili - govori o zvjerstvima Dražinih četnika Nikola Džolan.
Draža Mihailović: Naziv četnik došao je od naroda
Četnici nisu imali milosti ni prema ženama i djeci, priča Nikola. Ruža Baraban je upitala zašto ih progone kada su nevini, a oni je utjeraju u kuću s djecom Stipanom, Božom i Marom, ubace bombe i kuću zapale.
Klanje, paljevinu i pljačku pratila su i silovanja žena. U Varvari je komandir Krsto Miličević javno, uz veselje i odobravanje četnika, silovao jednu mladu djevojku, a nakon što su to uradila još dvojica, zaklali su je. U Rumbocima su četnici iz mase izdvojili nekoliko djevojaka i žena i cijelu noć se nad njima iživljavali, a u Dugama su Munira i Ajša Dautbegović skočile u smrt sa oko 20 metara visokog vodopada Buk bježeći od silovatelja.
Ko je bio viši od italijanske puške, ostao je bez glave
Četnici nisu imali milosti ni prema ženama i djeci, priča Nikola. Ruža Baraban je upitala zašto ih progone kada su nevini, a oni je utjeraju u kuću s djecom Stipanom, Božom i Marom, ubace bombe i kuću zapale.
Klanje, paljevinu i pljačku pratila su i silovanja žena. U Varvari je komandir Krsto Miličević javno, uz veselje i odobravanje četnika, silovao jednu mladu djevojku, a nakon što su to uradila još dvojica, zaklali su je. U Rumbocima su četnici iz mase izdvojili nekoliko djevojaka i žena i cijelu noć se nad njima iživljavali, a u Dugama su Munira i Ajša Dautbegović skočile u smrt sa oko 20 metara visokog vodopada Buk bježeći od silovatelja.
Ko je bio viši od italijanske puške, ostao je bez glave
Ilko Franjušić: Preživio klanje
Kao svjedok optužbe na suđenju Draži Mihailoviću 1946. godine u Beogradu pojavio se Ilko Franjušić iz Ripaca. Njemu je četnik prerezao grkljan i ranio ga u ruku, ali je uspio da pobjegne i preživi. Svjedočio je da je mjera za klanje bila italijanska puška i svako onaj ko je bio za dlaku viši od puške, ostao je bez glave.
Na suđenju Draži Mihailoviću i ostalim četnicima svjedočio je i Jozo Uložnik iz Ploče. Odgovarajući na pitanje sudije o ubistvima u okolinu Prozora, Uložnik je, između ostalog, ispričao da su njega i još deset ljudi četnici postrojili i tjerali da uzvikuju: "Živio Ante Pavelić". Tada su, kako je kazao, počeli pucati.
- Kako su zapucali tako su moji drugovi počeli padati. Ja sam ostao stojeći i pogodilo me je zrno u ruku. Tada sam skočio i počeo bježati. Otišao sam do potoka, gdje sam ostao cijelu noć i sve do podneva drugog dana. Kada su četnici otišli u pravcu Prozora, odlučio sam da pođem u selo i vidim šta mi je s kućom. U selu je poklano 20 ljudi, a troje ranjeno - ispričao je, između ostalog, Uložnik i dodao da je zajedno s okolnom selima ukupno ubijeno 1.443 ljudi.
Kampanjsko iživljavanje nad bošnjačkim žrtvama rata: Manijaci koji negiraju genocid u stanju su počiniti novi
Mehmedović: Mi se samo nadamo Božijem sudu i kazni
Kada se 2005. godine tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić kao najviši zvaničnik RS izvinio za genocid u Srebrenici, rijetki su mogli pretpostaviti da će godinama nakon toga režimska vlast manjeg bh. entiteta i svi koji je servisiraju neljudski umanjivati razmjere zločinačke egzekucije više od 8.000 srebreničkih Bošnjaka.
Bez kajanja
Danas, sedam godina od tog priznanja i 17 godina od najtežeg masovnog zločina na tlu Evrope još od holokausta, u RS je kreirana rigidna ideološka percepcija osporavanja i relativiziranja srebreničkog genocida.
Svi ti ljudi bez savjesti u politici, ali i medijima, koji javnost svakodnevno bombardiraju skandaloznim i brutalnim lažima o ratnim dešavanjima, bez trunke kajanja imaju identičan odnos i prema svim drugim bošnjačkim žrtvama rata.
Za predsjednika Helsinškog komiteta za ljudska prava iz RS Branka Todorovića osnovni problem je u tome što ratne ideologije, koje su uzrokovale entičko čišćenje, još nisu poražene.
Mehmedović: Mi se samo nadamo Božijem sudu i kazni
Kada se 2005. godine tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić kao najviši zvaničnik RS izvinio za genocid u Srebrenici, rijetki su mogli pretpostaviti da će godinama nakon toga režimska vlast manjeg bh. entiteta i svi koji je servisiraju neljudski umanjivati razmjere zločinačke egzekucije više od 8.000 srebreničkih Bošnjaka.
Bez kajanja
Danas, sedam godina od tog priznanja i 17 godina od najtežeg masovnog zločina na tlu Evrope još od holokausta, u RS je kreirana rigidna ideološka percepcija osporavanja i relativiziranja srebreničkog genocida.
Svi ti ljudi bez savjesti u politici, ali i medijima, koji javnost svakodnevno bombardiraju skandaloznim i brutalnim lažima o ratnim dešavanjima, bez trunke kajanja imaju identičan odnos i prema svim drugim bošnjačkim žrtvama rata.
Za predsjednika Helsinškog komiteta za ljudska prava iz RS Branka Todorovića osnovni problem je u tome što ratne ideologije, koje su uzrokovale entičko čišćenje, još nisu poražene.
Todorović: Neporažene ratne ideologije
Održavanje mržnje
- Održavanje stanja međuentitetske i međunacionalne mržnje u funkciji je odvlačenja pažnje građana od stvarnih problema koje imamo. A da bi održali stepen mržnje, oni posežu za vrlo bolnim temama, kao što je sudbina nestalih i brutalno ubijenih - ističe Todorović.
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke", negatore srebreničkog genocida pita mogu li se pogledati u ogledalo.
- Ti manijaci koji i danas negiraju genocid, sutra su u stanju počiniti novi. Ovo više nema smisla. Ovo ovozemaljski sud ne može presuditi, mi se samo nadamo Božijem sudu i kazni - kaže Mehmedović.
Održavanje mržnje
- Održavanje stanja međuentitetske i međunacionalne mržnje u funkciji je odvlačenja pažnje građana od stvarnih problema koje imamo. A da bi održali stepen mržnje, oni posežu za vrlo bolnim temama, kao što je sudbina nestalih i brutalno ubijenih - ističe Todorović.
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja "Srebreničke majke", negatore srebreničkog genocida pita mogu li se pogledati u ogledalo.
- Ti manijaci koji i danas negiraju genocid, sutra su u stanju počiniti novi. Ovo više nema smisla. Ovo ovozemaljski sud ne može presuditi, mi se samo nadamo Božijem sudu i kazni - kaže Mehmedović.
No comments:
Post a Comment