March 13, 2011

Genetsko mapiranje BiH

HapMap projekat

U oktobru 2002. Godine pokrenut je Medunarodni HapMap projekat sa ciljom mapiranja haplotipova ljudskog genoma koji ce utvrditi glavne grupe genetskih varijacija po geografskim podrucjima. U projektu su ucestvovali biomedicinski istrazivacki centri iz cijelog svijeta a rezultati prve faze objavljeni su 2005. dok je druga faza okoncana u oktobru 2007. 

Kao rezultat ove studije nastala je klasifikacija haplogrupa ljudi koje dijele zajednicko genetsko porijeklo. Haplogrupama su dodjeljene abecedne oznake pocevsi od grupe A koja predstavlja najstariju genetsku grupu na zemlji, koja je kao sto sam vec naveo 60.000 godina stara i potice iz istocne Afrike.

Uslijedile su migracije prema Evropi, Aziji i ostatku svijeta, a kroz razlicite periode nastajale su nove mutacije koje su klasifikovane kao haplogrupe B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S i T.
Haplogrupe kojima se utvrduje genetsko porijeklo stanovnistva odedenog podrucja imaju svoju geografsku rasprostranjenost i moze se utvrditi istorijsko porijeklo razlicitih grupa. Tako je utvrdeno da Hg A vodi porijeklo iz istocne Afrike i najzastupljenija je u danasnjoj Etijopiji i Somaliji, Hg B zastupljena je kod Pigmejskih plemena u Africi, Hg C kod Aboridzana u Australiji, Sibiru, Japanu i Sjevernoj Americi, D - Tibet, Japan, E - sjeverna Afrika, Berberi, Arapi, H – Indija, Sri Lanka, I – Evropa, Bliski Istok, J – Bliski Istok, Mediteran, itd.


Autori: Dr Damir Marijanović i ostali

U ovom istražiivanju ucestvovali su: Institut za genetski inzinjering i biotehnologiju univerziteta u Sarajevu, Dipartimento di Genetica e Microbiologia Universita di Pavi Italy, Medicinski fakultet univerziteta u Splitu, Medicinski fakultet univerziteta u Osjeku, Medicinski fakultet univerziteta u Banja Luci i Forenzicka laboratorija istrazivackog centra u Ljubljani. Istrazivanje je provedeno na 256 muskaraca (90 Hrvata, 81 Srba i 85 Bosnjaka) na lokacijama sirom BiH, č
iji su rezultati po „etnickim“ gupama Hrvati, Srbi, Bosnjaci slijedeci:

Analiza rezultata 


Rezultati provedenih studija u BiH i regionu pokazali su da danasnje stanovnistvo jugoistocne Evrope pripada tipicnim evropskim haplotipovima od kojih su najzastupljenije grupe I, R, E i J.


Grupa I

Visoka zastupljenost grupe I je narocito zanimljiva. Ova grupa zastupljena je kod jedne petine evropskog stnovnistva i obzirom da se ne pojavljuje doslovno nigdje izvan Evrope smatra se da je grupa nastala u Evropi prije posljednjeg ledenog doba odnosno prije oko 25.000 godina. Najveca globalna zastupljenost ove grupe je u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Skandinaviji i na Sardiniji. Ova grupu se povezuje sa Ilirskim plemenima koja su nastanjivala danasnju BiH i Dalmaciju. I1b grupa dosla je u Evropu u vrijeme paleolita prije oko 25.000 godina i predstavlja grupu lovaca i sakupljaca.


Nedavno je objavljena najnovija studija kojom je dokazano da su nosioci grupe I zapravo autohtono evropsko stanovnistvo koje se prije oko 20.000 godina tokom posljednjeg ledenog doba bjezeci pred nadiranjem leda u sjevernoj i srednjoj Evropi, u najvecem broju povuklo u Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju

Podgrupa I1b sa mutacijom P37,2 zapravo predstavlja vecinu postojece grupe I. Ova grupa prisutna je u BiH sa prosjecno 52,4% prema rezultatu dobivenom tokom regionalnog istrazivanja. Slijedeci najzastupljeni nosioci ove grupe su stanivnici Hrvatske sa 32,4% i Srbije sa 29,2%. Udaljavajuci se od BiH kao epicentra izvora I1b haplotipa nalazimo ga i u Sloveniji 20%, Makedoniji 34,7%, Grckoj 8,4% i Kosovu 7,9%. Van naseg regiona druge linije grupe I takoder se u znacajnoj mjeri pojavljuju u Norveskoj, na Sardiniji i oko Crnog mora.

Grupa E
Slijedeca najzastupljenija grupa u BiH je grupa E sa podgrupom E3b1. Ova grupa zastupljena je sirom Evrope, ali u najvecem procentu na Balkanu i u Italiji i to: Kosovo 45,6%, Albanija 27%, Srbija 21,2%, Grcka 21,4%, Bugarska 20,7%, Rumunija 21,4%, Juzna Italija 16,3%, BiH 14,5%, Hrvatska i Slovenija 5,6%. Smatra se da je grupa E stara oko 18.000 godina i da vodi porijeklo iz sjeverne Afrike odnosno Egipta i Libije odakle se sirila prema Evropi u periodu neoitske ekspanzije poljoprivrednika sjeverne Afrike preko Balkana u Evropu prije oko 8.000 godina. Podgrupa E3b1 vezuje se za Ilirska plemena koja su nastanjivala zapadni Balkan tokom Rimskog perioda sa epicentrom na Kosovu i u Albaniji. 

Za razliku od grupe I1b grupa koja je nastala u Evropi u vrijeme paleolita prije oko 25.000 godina i predstavlja grupu lovaca i sakupljaca, grupa E3b1 pojavljuje u Evropi prije oko 8.000 godina tokom neolita i predstavlja grupu zemljoradnika porijeklom iz starog Egipta. Obje ove grupe povezuju se sa plemenima koje su nastanjivale Rimsku provinciju Ilirikum cije je stanovnistvo je genericki nazivano Ilirima. 

Grupa R
R1a
Grupa R odnosno podgrupa R1a prisutna je u BiH sa 13,7% u prosjeku prema lokalnim podacima. Ova grupa se inace naziva Slavenskom haplogrupom koja ima epicentar u juznoj Ukraini odakle i potice. Slavenska plemena doselila su se na Balkan tokom 7. vijeka nove ere odnosno prije oko 1400. godina. Relativno niska zastupljenost slavenskog genotipa u BiH zapravo je najvece iznanadenje ovog istrazivanja. Do ovih istrazivanja opste prihvaceno misljenje je bilo da je podrucje zapadnog Balkana dominantno slavenskog porijekla osim Albanaca za koje se smatralo da su Ilirskog odnosno predslavenskog porijekla. 

Medutim ova istrazivanja su pokazala da za razliku od Rusa kod kojih je R1a zastupljen sa 47%, Ukrainaca sa 54% i Poljaka sa 56,4% Luzickih Srba 63% procenat stanovnika naseg regiona sa ovim haplotipom je znacajno manji. Najvise ga ima u Sloveniji 37%, zatim u kontinentalnoj Hrvatskoj 34,3%, Srbiji 15,9%. U BiH rezultati variraju izmedu 12 i 15% odnosno 13,7% u prosjeku. 
Izuzetno visok postotak H1a nalazimo kod Luzickih Srba koji su potomci srpskih plemena koja su ostala na prostorima stare Bijele Srbije (prostor izmedu juzne Poljske i istocne Njemacke) u vrijeme migracije Srba na Balkan u 7. vijeku. Zanimljivo je da su Luzicki Srbi sacuvali oko 63% slavenskih gena dok je u Srbiji slavenski genotip zastupljen sa 15,9% a kod etnickih Srba u BiH sa 13,6%.
Navedene tri grupe dakle I (I1b), E (E3b1) i R (R1a) cine preko 80% porijekla danasnjeg stanovnistva BiH. 

R1b
Grupa R1b smatra se Germanskom grupom koja je najzastupljenija u zapadnoj Evropi i to u Velsu 89%, Engleskoj 61,9%, Francuskoj 52%, Njemackoj 47,9% ali je takoder ima i u Sloveniji 21%, Hrvatskoj 15,7%, Srbiji 10,6%. U BiH ova grupa je nisko zastupljena sa prosjecno 3,9%.

Grupa J
Grupa J je porijeklom sa Bliskog Istoka i smatra se da je u Evropu prodrla prije oko 8.500 godina zajedno sa grupom E odosno prvim zemljoradnicima. Podgrupa J2e koja je kod nas zastupljena sa 2,7% zastupljena takoder je prisutna u sjevernoj Italiji sa 9,6%, Kosovu 16,7%, Albaniji 14,3%, Makedoniji 6,3%, Grckoj 6,5%. i Srbiji 5,3%.

Grupa K
Grupa K potice iz centralne Azije odnosno Sibira, Kazahstana i Uzbekistana i stara je oko 35.000 godina. U BiH je zastupljena sa 2,8% dok se u Hrvatskoj pojavljuje na ostrvim narocito na ostrvu Hvar. Prisustvo ove grupe kod nas povezuje se sa Avarima koji na nasa podrucja dolaze zajedno sa Slavenima. 

http://www.balto-slavica.com
http://vetinari.sitesled.com/bosnia.pdf

1 comment: