DNK porijeklo bosanskih građana

Ubrzan razvoj genetike u posljednjih dvadesetak godina, zasigurno ce neke razocarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza sa Turskom, sve su to teorije kojima se vec uveliko klima pod nogama. 

I DO 70% HERCEGOVACA PRIPADA BALKANSKOJ HAPLOGRUPI I1b1  ("Ilirski gen"- nova oznaka "I2a") ŠTO PREDSTAVLJA NAJVECU KONCENTRACIJU ILIRSKO-DINARSKE GRUPE U EUROPI! SLAVENSKA GRUPA R1a NAJZUSTUPLJENIJA JE U HRVATSKOJ!

Piše: Petar Jasak

Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u našoj Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju. Pocetkom devedesetih godina hrvatski su historicari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpoceli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetinepublikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronadeni su grbovi, slicni nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata. 
S druge strane srpski su istoricari uvjeravali ne samo svoje, vec i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo razlicite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pricaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju zabetonirale u glavama naroda. 

Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Cak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su cinili da kod Bošnjaka stvore averziju prema drugim narodima, što su donekle i uspjeli. Na nesrecu Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeci svoj identitet Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je Islam došao tek pocetkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katolićanstva i pravoslavlja.

U takvoj jednoj višestoljetnoj atmosferi nije ni cudo što neki poznati svjetski sociolozi govore o „Balkanskom sindromu“, gdje se sve rasprave završavaju ratom, a u kojima nikada nije bilo pobjednika. Ne radi se samo o našem zadnjem sukobu, vec o sukobima koji traju vec stoljecima. 

Nije tajna da su se mnogi pitali, pa cak i duboko u sebi sumnjali, o tome kako je bilo moguće razdvojiti ljude na Bošnjake, Hrvate i Srbe, a pogotovo na katolike, pravoslavce i muslimane, jer ipak se radi o jednom tako malom i kompaktnom teritoriju na kojem se nije znalo „ni ko pije ni ko placa“? Čak i u današnje, moderno doba transporta, komunikacije, medija i drugih tehnoloških pogodnosti, teško je jednom građaninu znati što se sve zbiva u drugom selu, a kamoli tamo negdje dalje.

Saznanja koja ce okrenuti svijet naopačke 

Krajem devedsetih godina u svijetu nice znatan broj firmi koje se bave genetikom (Nauka o nasljedivanju – nastala od grcke rijeci genno – radati). 1997. godine profesor Karl Skorecki u Haifi (Izrael) prvi donosi teoriju o

porijeklu Židova. Jedan od prvih projekata antropološke genetike (antropologija = nauka o covjeku) je imao za cilj otkrivanje potomaka židovske porodice Kohanim (Kohen, Cohen ili Kohane) i to po muškoj liniji. Po hebrejskoj Bibliji radilo se o Aronu, Mojsijevom bratu. 2007. godine otkrica pokazuju vjerovatnost postojanja dvije haplogrupe koje su najzastupljenjije kod Židovske populacije, J linija Cohanim i J2 Cohen.

Šta su to haplogrupa i marker?

Svako od nas nosi kombinacije gena koje nasljedujemo od našeg oca i majke, a koji nam odreduju naše licne karakteristike – boju ociju, boju kose, našu konstituciju, sklonosti ka odredenoj bolesti, visinu i druge detalje. Postoji jedan izuzetak, a to je informacija u kromozomu Y, koja se prenosi bez bilo kakve izmjena s oca na sina, iz generacije u generaciju. Bez izmjene, osim u slučaju mutacije, što je prirodno i najcešce bezopasno. 
Upravo ta mutacija se naziva marker, a koji geneticarima služi kao svjetionik za njihova genetskoantropološka istraživanja. Ovaj marker, tj. informacija o mutaciji se prenosi od prve osobe kod koje je došlo do mutacije, pa sve do svih potomaka hiljadama godina unaprijed. Ponekada se unutar jedne loze desi više mutacija, tako da se jedna loza širi kao krošnja u više grana, gdje su grane, ustvari, nastale mutacije. Treba naglasiti da svaka osoba u svome kromozomu ima zapisane sve mutacije od nastanka covjeka, što uveliko olakšava pracenje i migracije populacija.

Dakle glavna grana se zove Haplogrupa, a ona se dalje širi u podgrupe koje su definirane markerima, tj. naknadnim mutacijama. Kada geneticari pronadu novu granu, tj. mutaciju, oni nastoje pronaci mjesto gdje je ona nastala, i tada nastaje nova linija ljudske rase. Pronalazak ovih linija nam pokazuje kako je od jednog malog plemena u Africi, naseljena cijela zemaljska kugla. Nije trebalo dugo cekati da se istraživanje u domenu antropološke genetike proširi i na ostalu populaciju.

Danas je vrlo teško znati koliko razlicitih linija, tj. haplogrupa postoji, a još teže detektirati sve mutacije, tj. markere. Upravo zbog toga postoje firme u svijetu koje ubrzano testiraju svjetsku populaciju, a sve u cilju da se dobije kompletna slika migracije ljudi. Neki od najpoznatijih projekata su: The Genographic Project (http://genographic.nationalgeographic.com), Family Tree DNA (http://www.familytreedna.com), iGENEA (http://www.igenea.com). Sva testiranja se vrše anonimno.


Svi poticemo od jednog covjeka
Istraživanjem ovih firmi, a i drugih nekomercijalnih projekata, dokazano je da naš najdalji predak nosi marker M168. Marker M168 se pojavio kod „Adama“. Ovdje se ne radi o Biblijskom Adamu ili Ademu, vec o simbolicnom nazivu muškarca od kojega poticu svi stanovnici ovoga svijeta (Homo Sapiens).

Prije 50.000 godina u Africi, nakon ledenog doba, postajalo je sve vruce i vlažnije. Pretpostavlja se da broj stanovnika na Zemlji tada nije prelazio 10.000. Takoder je pretpostavka da je naš najdalji predak, figurativo nazvan Adam, živio na teritoriju sjevero-istocne Afrike u dolini Rift, a u blizini današnje Etiopije, Kenije ili Tanzanije, i da je roden prije 50.000 godina. Neki dijelovi sjeverne Afrike postajali su ugodni za živjeti, ali za vrlo kratko vrijeme. Vrucine su pocele stvarati pustinje, tako da naši preci iz Afrike polako sele prema sjeveru prateci životinje koje love.

Tada pocinje njihovo dugo putovanje i naseljavanje svih kontinenata zemaljske kugle, put koji i danas traje. Naravno, svatko od nas, bez izuzetka, u svojih genima nosi isti marker, što potvrduje teoriju da svi poticemo od jednog pretka. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Romi, Kinezi, Indijanci, Crnci, sve su to naša braca po krvi.

Ovo se nekima nece svidjeti, ali radi se o egzaktnoj nauci, a ne pukim naglabanjima onih kojima istina nije najvažnija stvar. Stvarni nastanak Balkanskih naroda Potomcima našeg najstarijeg pretka, koje simbolicno nazivamo Adam ili Adem, je trebalo 5.000 godina kako bi migrirali iz Etiopije, pa do momenta kada se rodila osoba s genetskom mutacijom M89 koju nazivamo Haplogrupa F.  Ovo se dogodilo prije 45.000 godina. Mjesto rodenja tog potomka je teritorij sadašnje Saudijske Arabije.

Interesantno je to da ovu mutaciju, tj. marker, u svojim genima imaju i naši preci ciji je put završio cak u Australiji. Prije 20.000 godina od potomaka haplogrupe F rada se osoba koja u sebi nosi mutaciju M170, a koju koju nazivamo haplogrupa I. Pretpostavlja se, da je mjesto gdje je roden naš prvi predak upravo Balkan, tacnije dinarski planinski masiv.

Haplogrupa I1b1 / ili po novom I2a / – popularno nazvana „Ilirski gen“

Dolazi do ekspanzije naših potomaka prema sjeveru Europe. Radaju se osobe s mutacijama: M253 (I1a), P37 (I1b ili po novijem I2a) i M223 (I1c), koje predstavljaju dalje mutacije haplogrupe I. Za našu teritoriju, tj. teritoriju balkanskih država, najvažija grupa je I1b ili mutacija P37.2, koja, kako cete dalje procitati, mijenja u potpunosti sve dosada objavljene teorije porijekla naroda Balkana, a pogotovo novonastalnih država bivše Jugoslavije.
Haplogrupa I1b je definirana markerom P37.2. Pojava ovog markera vodi nas 15.000 godina unazad na Balkan, gdje mu je koncentracija i najveca. Radi se o populaciji koja se sklonila u vrijeme zadnjeg ledenog doba na podrucje dinarskog planinskog lanca (Dalmacija, Hercegovina i Crna Gora). U to vrijeme vecina europskog teritorija je bila pod ledom. Svi oni koji su se nalazili izvan ove zone bili su osudeni na smrt. Nakon otopljavanja, populacija s dinarskom haplogrupom I1b, polako ali sigurno, naseljava sjevernu i istocnu Europu.
Zapadni geneticari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrduju i genetske analize zadnjih sedam godina. Pojavljivanje naših potomaka na teritoriju Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene.

Narodi Balkana najstariji u Europi

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Klinickog centra u Beogradu, Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Klinicke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciju na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije. Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na podrucju bivše Jugoslavije: I1b, R1a, R1b i E3b1. Haplogrupa I1b ili poeticno zvana Ilirsko-Dinarska grupa, kao najzastupljenija haplogrupa u svim zemljema bivše Jugoslavije, otkriva sasvim novu istinu o narodima Balkana. 

Haplogrupa R1a, R1b i E3b1 predstavlja slavensku grupu koja se doselila s Crnog Mora i jednim dijelom sa Mediterana.

Najinteresantnije od svega leži u cinjenici da je I1b1 /I2a grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima, zastupljena cak i do 70%. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Europi. Ova grupa dominira, osim u bošnjackoj i hrvatskoj, i u srpskoj populaciji u Bosni i Hercegovini. U Beogradu, Zagrebu i Skoplju ova grupa je zastupljena do 30%. Interesantno je vidjeti da je slavenska grupa R1a najzastupljenija u Hrvatskoj sa 34,30%, u Bosni sa 24,60%, a najmanje u Srbiji gdje procenat slavenske grupe iznosi 15,93%.

Genetika ne poznaje administrativne granice

Ove kratke analize istraživanja poznatih svjetskih firmi i genetskih istraživnja na podrucju Balkana od domacih i stranih strucnjaka, dovodi u sumnju podjelu naroda Balkana uz pomoc administrativnih granica novonastalih država, a ponajviše podjele koje namecu aktuelna politika i vjerske ustanove. 

Pojedini historicari, zbog neinformiranosti, i danas promoviraju teoriju velikih seoba Slavena, a koju su najnovija istraživanja antropološke genetike bukvalno srušila kao kulu od karata. Veliku koncentraciju haplogrupe I1b1 (po novom I2a) u glavnim gradovima Hrvatske i Srbije neki antropolozi dovode vezu sa migracijom, što se vidi iz priloženih karti koje su utemeljene na naucnim cinjenicama.

Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Srbija, Makedonija su zemlje u kojima živi jedan narod koji nikada nigdje nije odlazio niti dolazio u zadnjih 15.000 godina, a ciji se predak rodio upravo na obroncima Dinare. Dakle sviđalo se to nekome ili ne, Bosanski Hrvati, Bošnjaci i Srbi su vjerovatno prvi došli na podrucje Europe i od njih porijeklo vuce 20% Europljana.

Sacekajmo da naucnici dovrše posao koji su zapoceli i budimo ponosni na svoje porijeklo.

sarajevo-x.com