dec 21st, 2010
Bošnjačka kulturna zajednica čiji je nosilac liste na izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka bio muftija Muamer Zukorlić, najavila je da će tražiti smjenu šefa Misije OEBS u Srbiji Dimitriosa Kipriosa zbog njegovog pozitivnog stava o ponavljanju tih izbora. U Misiji OEBS su, međutim, odbacili prozivke iz Sandžaka, uz tvrdnju da su “pokazali svoju dosljednu podršku zaštiti prava manjina u Srbiji”, te da se „neće uključivati u lične napade ili političke sukobe”.
– Stav BKZ je produkt šestomjesečnog posmatranja ponašanja gospodina Kipriosa – objašnjava za „Dnevnik” muftija Muamer Zukorlić. – Blagovremeno je, naime, obavještavan o svemu što se dešavalo i pred izbore za nacionalni savjet, uključujući i manipulaciju biračkim spiskovima, zbog čega je, podsjetiću, Povjerenik za informacije od javnog značaja podnio nekoliko krivičnih prijava. Potom je tokom samog izbornog postupka u sijaset slučajeva prekršen zakon, a onda je na kraju došla ta famozna izmjena Poslovnika o konstituisanju Bošnjačkog nacionalnog savjeta, koju su i evropske institucije ocjenile kao klasičan primjer diskriminacije. I poslje svega toga, gospodin Kiprios ne da nije adekvatno reagovao, već je čak dao podršku zahtjevu resornog ministra Svetozara Čiplića da se izbori za Bošnjački nacionalni savjet ponove. Stoga ne možemo izvući drugačiji zaključak do da se radi o tendencioznom ponašanju.
Znači li to da nemate povjerenja ni u OEBS?
– Ne, naprotiv. Kroz protekle decenije Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju pokazala je na ovim prostorima svoju kredibilnost i objektivnost, ali sada imamo pojedinca koji djeluje potpuno suprotno načelima i principima OEBS-a. I zahtjevom za njegovim povlačenjem želeli smo da povučemo jasnu crtu između samog OEBS-a i ljudi koji tu organizaciju predstavljaju u Beogradu. Uostalom, navešću jasan primjer. Pod pokroviteljstvom gospodina Kipriosa tri bošnjačke liste su 9. novembra sele, razgovarale i dogovorile da ministar Čiplić zatraži od Zakonodavnog odbora Skupštine Srbije tumačenje člana 98 Zakona o nacionalnim savjetima koji se odnosi na raspodelu mandata, kao i da se insistira na ubrzanju postupanja po krivičnim prijavama podnijetim zbog falsifikata dveju ostavki sa liste Bošnjački preporod. Međutim, ministar Čiplić ništa od toga nije ispunio, a šef Misije OEBS umjesto da reaguje i osudi takvo ponašanje, kao da se ništa nije dogodilo podilazi ministru i daje mu podršku. Očigledno se radi o nekom subjektivnom odnosu, a ne objektivnom stavu Misije OEBS.
Lider LDP-a Čedomir Jovanović je poručio da je preduslov za ponavljanje izbora smjena ministra Čiplića. U dijelu javnosti je to odmah protumačeno i kao najava da će vaša lista učestvovati na tim izborima ako Čiplić bude smijenjen?
– Ponavljanje izbora je ulazak u novu avanturu destabilizacije. I zato su za Bošnjačku kulturnu zajednicu oni završena stvar. Pa zamislite kako bi to izgledalo da je neko iz OEBS-a kada je Milošević kršio izbornu volju građana, tada poručio: pa nema veze, dajte da ponavljamo izbore dok ne pobedi onaj ko je izgubio. Jer, ovde se samo o tome radi – da režim i njegovi saradnici nisu očekivali pobjedu Bošnjačke kulturne zajednice. I zato smo kao posljedicu dobili ponašanje ministra Čiplića, falsifikate, promjene pravila u toku igre, sve… Dakle, izjava gospodina Jovanovića se nikako ne može shvatiti kao naš pristanak na nove izbore, već samo kao poruka da onaj pod čijim su pokroviteljstvom činjena krivična djela i čija se odgovornost mora utvrditi – a što traže i nezavisna regulatorna tijela – ne može ponovo stavljati ruke u vreću. A to praktično znači da samo ukoliko cjelokupni predizborni, izborni i postizborni postupak, što uključuje i kontrolu biračkih spiskova, organizuje OEBS, s tim da proces bude pod direktnom kontrolom sedišta organizacije u Beču a ne Misije u Beogradu, spremni smo da razmotrimo naš stav.
Kada je Sulejman Ugljanin pozvao na jedinstvo, uslijedile su različite reakcije unutar bošnjačke zajednice: s jedne strane, oni koji s njim sjede u Vladi su ga kritikovali, dok ste vi, kao njegov žestok oponent, podržali tu ideju?
– Ne možemo da odbijemo poziv koji je u interesu Bošnjaka. Svako ko se želi vratiti elementarnim principima koji su temelj očuvanja Bošnjaka i njihovog indentiteta, mi mu pružamo ruku. A negativne reakcije Ugljaninovih kolega iz Vlade samo su dokaz koliko je njihov aktuelni „savez” zapravo isključivo interesom motivisan. I tu je razlika između nas i njih: za nas su etičke i duhovne vrijednosti temelj našeg djelovanja, dok su za njih jedini temelj kombinatorike partijskih interesa.
Da li zbog toga tvrdite da je „opstanak Bošnjaka i očuvanje njegovog identiteta preskupa civilizacijska vrijednost da bi se prepustila stranačkim vođama”?
– Apsolutno! Političari jesu igrači na tom sudbinskom terenu, ali na njemu nikako ne smeju biti sami i jedini. Oni niti su zaslužili niti su sposobni za tu vrstu ekskluziviteta. Uostalom, samo na Balkanu su političari istovremeno i arhitekte, i izvođači radova, i nadzornici, i oni koji na kraju primaju građevinu. U cjelom modernom svjetu su te uloge podijeljene, i imate ravnotežu zbog koje se političari, koji su tamo samo izvođači radova, ne osjećaju svemoćnim da mogu da rade šta hoće bez ikakve odgovornosti.
Znači li to da nemate namjeru da formirate političku partiju?
– Ne pada mi na pamet da budem na čelu partije. Prije svega zato što su moja polja djelovanja – duhovnost i prosvjeta – daleko iznad onoga što čine političari kroz partijski angažman. Ali moja duhovna i obrazovna pozicija mi ne smeta da imam politički stav i da ga otvoreno kažem u svoje, kao i u ime onih koji me prihvataju kao svog predstavnika.
Kada ste prvi put tražili autonomiju za Sandžak, radilo se o kulturnoj i prosvjetnoj autonomiji. Sada je taj zahtjev proširen u pravcu regionalne autonomije sa političkim prefiksom?
– Naš program u izbornoj kampanji za nacionalni savjet ograničavao se isključivno na kulturno-prosvetnu autonomiju. I da su stvari tekle po zakonu, mi bismo se i zadržali u tom koritu. Međutim, nakon agresije na Islamsku zajednicu, odnosno zbog drskog i osionog ponašanja režima, opstrukcije biračke volje Bošnjaka, otimanja vakufske imovine, isključivanja naših predstavnika iz procesa vjeronauke, preferiranja srpske duhovnosti nad bošnjačkom djecom, stezanja omče oko vrata Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, kada se suočite sa diskriminacijom na skoro svim razinama života i kada svemu tome ne vidite kraj, naprosto ste prinuđeni da reagujete.
Nakon pada Miloševićevog režima dali smo deset godina da jedna normalna Srbija prihvati Bošnjake i muslimane kao svoje ravnopravne građane, i kada na sve to dobijete negativan odgovor, ne preostaje vam ništa drugo do da tražite rješenje u autonomiji koja ima svoje historijsko i ustavno uporište, kao i uporište u evropskom diskursu kroz koncept regionalizacije vlasti. Naprosto, više ne možemo da dopustimo da pojedinci u Beogradu zbog svojih nacionalističkih motiva ili uskopartijskih interesa donose odluke koje idu na uštrb našeg identiteta, obrazovanja, duhovnosti, kulture…
Postoji, međutim, uvjerenje da će Sandžak, ako mu se izađe u susret u pogledu autonomije, postati novo Kosovo?
– Mi samo tražimo stepenastu vlast isključivo u okvirima Ustava, jer podsjetiću da najviši pravni akt Srbije predviđa mogućnost osnivanja novih autonomija. Nažalost, taj antagonizam prema zahtjevu za obnovom autonomije Sandžaka zapravo pokazuje koliko srpski režim potencira jednostrano povjerenje. Mi s jedne strane treba da režimu predamo na čuvanje naš lični, kolektivni, etnički, kulturni suverenitet, i da mu vjerujemo na riječ da nam se ništa neće desiti bez obzira što nam je tradicija puna genocida, zaključno sa onim u Srebrenici. A oni nama, s druge strane, ne vjeruju da možemo da brinemo o autonomiji u okviru Srbije koja bi bila u skladu sa Ustavom i zakonima.
Ukoliko političke poruke s vrha idu stalno u pravcu da se nama ne vjeruje, onda je jako teško uspostavljati stabilnost. I neuporedivo je veća šansa da Sandžak postane novo Kosovo ovakvim ponašanjem. Režim ignoriše stvarnost, naše zahtjeve, poziv na dijalog, istovremeno pokušavajući da sve „drži pod kontrolom” preko „dobrih Bošnjaka”… sve isto kao što je Milošević radio na Kosovu. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestane s tom logikom jednosmjernog povjerenja. Jer, ko onda meni može da garantuje da nam se Srebrenica neće ponovo dogoditi?! Ali ja želim da vjerujem da se nikada više neće desiti, želim da uspostavom dugoročnog međunacionalnog dijaloga otvorimo novu stranicu historije i pišemo je u pravcu zajedničkog života Srba i Bošnjaka.
Miroslav Stajić
Internacionalizacija
Ministar Čiplić vas je otvoreno optužio za internacionalizaciju pitanja Sandžaka?
– Nikada nismo govorili o tome da Sandžak treba posmatrati kao izolovani dio Srbije. Ali ako vam organi vlasti u Srbiji ne daju šansu da u institucijama u okviru postojećih zakona riješite svoje probleme, šta vam onda drugo preostaje nego da se obratite međunarodnim institucijama i međunarodnoj javnosti? I u tom kontekstu je tačno da mi aktivno delujemo na polju internacionalizacije bošnjačkog i sandžačkog pitanja u Srbiji. Međutim, spremni smo da ovog trenutka stanemo s tim aktivnostima ukoliko država pokaže dobru volju da naša otvorena pitanja kroz dijalog riješi u okvirima sistema vlasti Republike Srbije.
Izvor: Dnevnik.rs
No comments:
Post a Comment