jan 20th, 2011-
Sandžak PRESS – Nemoj da vas brine ova ujdurma oko izbora. Nisu to izbori. To je izborna farsa koju će možda sprovesti režim i ovoga puta sa jako malim brojem njegovih poslušnika. Kada su donosili Ustav imali su svega 7% tih poslušnika. Vjerujem daće ovog puta imati još manje. A naša snaga i kontrola nekontrolisanog punjenja biračkih kutija ovoga puta će biti na najvišem nivou.
Prema tome nemoj da brinete. Ono što mogu vidjeti svakoga dana po ulicama, mahalama i selima Sandžaka jasno potvrđuje odlučnost da se to što pripremaju za 17. april ne tiče nas i da mogu činiti što god hoće za svoje partijske interese. I ovog puta Bošnjaci će im održati lekciju i neće učestvovati u toj izbornoj farsi. Mi imamo Bošnjačko nacionalno vijeće koje uspješno radi. Veliku grešku su sa ovim napravili i odriješili ruke Bošnjačkom nacionalnom vijeću da se može baviti i područjima koja im nije zakon propisao. Jer kada vas oni ne priznaju to znači da ste slobodni, zato što vas režim može priznati samo u žici i rešetkama, inače kao slobodne nikada. Prava koja su nam Bogom data nisu predmet priznanja i ne priznanja. Do sedamdeset četvrte bili smo neopredijeljeni, nepriznati.
Od sedamdeset četvrte krivo priznati kao vjerska skupina pod nacionalnim imenom. Poslije toga smo bili kao Mešihat nepriznati. Znači li to da nismo postojali kada nas oni nisu priznavali? Da su nas priznavali više bih se brinuo, jer bi to značilo da smo potpuno asimilirani i da nam više spasa nema. Nastavit ćemo da budemo nepriznati zato što nam je tako bolje. Neka znaju da uvijek jedno nepriznanje povlači drugo nepriznanje. Prijateljstvo se drži samo sa dvije strane. Bošnjaci u Sandžaku i Srbiji su autohton i konstitutivan narod. Oni kao takvi su u državnost Srbije unijeli svoje živote i svoju teritoriju i zato ih niko ne može izbaciti iz te države bez te dvije stvari. Prema tome mi od režima Srbije ne tražimo prava kao milostinju, pa eto mi fini a oni nama da dadnu. Pa koliko god smo mi to fini, a njima nikad dovoljno nismo fini, pa nikako sva prava da nam dadnu. To je pogrešno postavljeno i taj odnos nećemo prihvatiti. Uzet ćemo sve što nam pripada.“
Jedva čekam taj sedamnaesti april, da se još jednom pokaže ko je prorežimski a ko je pro sandžački, rekao je Muftija i nastavio, Biće to još jedan ispit koga će Bošnjaci Sandžaka sa čistom desetkom položiti.
Autonomija se ne dobija ni na jednom beogradskom šalteru. Ona se rađa, odgaja i podiže u svojoj svijesti i svome srcu. A to je ono što svjedočim da je u srcima Bošnjaka. Ne treba nama autonomija kao cilj nego kao sredstvo. Srpski režim je imao cijelu deceniju da pokaže da Srbija ima kapaciteta da budemo njeni ravnopravni građani. Da ostvarimo svoja prava.
Da možemo biti jednako respektovani i na poslu i u školi i u bilo kojem segmentu života. Ništa se po tom pitanju nije promijenilo. Krivi su oni iz Beograda, ali i ovi ovdje koji im pomažu i koji nas ubjeđuju da ništa nije važno, i da je najvažnije malo šodera i malo hljeba i to je kraj. Naprotiv. Vjera, nauka, i sve civilizacijske vrijednosti nas uče da je sve važno. Čovjek ima i potrebe razuma, potrebe duše, potrebe svoga bića. Potrebe da uči, da se produhovi, kultiviše, da se iskaže, da bude poštovan, da ima iste šanse.“
Autor: muftija Muamer ef. Zukorlić
ssandžakpress
No comments:
Post a Comment