Izbori u BiH i registracija birača iz inostranstva

Izborna komisija BiH 5. augusta 2010. g. je objavila rezultate registriranih iz inostranstva gdje se navodi ukupno 36.474 važećih zahtjeva dok je odbijeno 4.850, što ujedno predstavlja povećanje od 7,66% u odnosu na protekle lokalne izbore, dok je broj registriranih iz SAD opao je za 0,5 % . Nakon što sam pročitao razne komentare i napise u medijima vezane za registraciju birača iz inostranstva, to me konačno potaklo da sakupim misli i iskustva tokom procesa registracije i iznesem činjemice s kojima se građani susreću.
Ovdje ću dati kratak osvrt na najčešće probleme uočene tokom angažmana u timu za pomoć pri registraciji birača za izbore u BiH na području Čikaga.

Ko su zainteresirani za izbore u BiH?

Sudeći po izvještaju ovog tima 72,2% je polpulacija preko 50 godina, 11,1% su starosne dobi između 30 i 50 g. dok 16,7% otpada na populaciju do 30 godina. U ovu poslednju grupu većinom se ubrajaju slučajevi kad roditelj prikuplja podatke i dokumentaciju za svoju djecu. Generalno bi se moglo zaključiti da je populacija preko 50 godina starosti najzainteresiranija za izbore u BiH. Međutim nisam siguran da bi se samo na osnovu ovog izvještaja mogao izvesti takav zaključak, al sigurno je ta populacija najviše iskazala interes za stručnu pomoć što je bilo za očekivati jer se radi o starijim ljudima.

Šta je svrha aktivne registracije?

Aktivnom registracijom birači iz inostranstva su u startu stavljeni i nepovoljniju poziciju u odnosu na one u BiH. Po informacijama Izborne komisije svrha PRP-2 je da potvrdi da je adresa navedena u obrascu tačna te da se na nju mogu poslati glasački materijal. Postavlja se pitanje čemu je svrha taj obrazac ako je adresa birača promjenjena više od godinu dana? To znači da mu neće stići u ruke, jer pošta npr. u SAD-u isporučuje na novu adresu sve pošiljke koje su adresirane na staru adresu u periodu od godinu dana od promjene adrese.

Generalno proces registracije treba pojednostaviti na način gdje bi novom biraču bio dovoljan samo identifikacioni dokument (npr. države domaćina) i matični broj a ostalo bi bio posao Izborne komisije, te da se uvede pasivna registracija kao i za birače koji žive u BiH. Birač bi prijavljivao samo promjenu adrese gdje bi sav posao moga biti završen onlajn na veb stranici komisije. Stranica bi pored postojeće mogućnosti provjere registracije trebala sadržavati i adresu na kojoj birač boravi u inostranstvu. Tako bi svako mogao provjeriti svoj status, tačnost adrese i eventualno ako se adresa promjenila, upisati novu ili podnijeti zahjthev Izbornoj komisiji za njenu promjenu. Onima koji ne znaju koristiti kmpjuter i interent, opciju promjene adrese omogućiti putem pošte ili faksa uz identifikacioni dokument. Zakonadavac bi trebao imati u fokusu birača i ono što će mu olakšati proces registracije.

Nove generacije rođenih u inostranstvu i oni koji su rođeni poslije popisa iz 1991. g. a punoljetni su, ne mogu dakazati prebivalište u BiH. Time su zbog odrebi Izbornog zakona automaski diskvalifikovani, osim ako ranije nisu izvadili bh. ličnu kartu (što je mala vjerovatnoća da jesu) a to dovodi do promjene statusa birača.

Da li će izjašnjavanje o statusu (privremeni boravak ili izbjeglo lice) dati pogrešnu sliku povratka u BiH? Svi oni koji su prilikom posjete BiH izvadili CIPS-ovu ličnu kartu kako bi olakšao proces registracije za izbore, automatski se svrstavaju u kategoriju privremeni boravak izvan BiH. Da li ovo u statističkoj analizi predstavlja «fiktivni» napredak u implementaciji Aneksa 7 dejtonskog mirovnog sporazuma?

Dokumeti o dokazu državljanstava i prebivališta

Jedan od glavnih razloga neregistracije onih koji su iskazali interes je nedostatak dokumentacije, najčešće je to dokaz o dršavljanstvu npr. uvjerenje o državljanstvu važi svega 6 mjeseci. Velik broj građana koji žive u SAD imaju američko državljanstvo tako da ne posjeduju bosanski pasoš pored američkog i kad dođu u situaciju da trebaju dokazati državljanstvo shvate da to u datom momentu ne mogu učiniti. Većina građana iz ove grupe htjeli su se registrovati pred sami istek roka za regisrtraciju. Zbog te činjenice, po saznanju da ne posjeduju potrebnu dokumentaciju, nisu u mogućnosti je prikupiti zbog nedostatka vremena. S druge strane, ima i onih koji nisu posjetili Bosnu već 15 godina iviše ili nemaju nikog od rodbine u BiH. Pretežno su iz manjeg bh. entiteta i nisu imali kome se obratiti da bi im poslao uvjerenje o državljanstvu. Ima slučajeva čija robina koju su kontaktirali nije pokazala interes da pošalje uvjerenje o državljastvu. Ovo su neki od problema s kojima se suočavaju birači.

PRP-2 obrasci treba li su stići do kraja maja na adrese građana. Po raspoloživim podacima počeli su stizati tek krajem juna. Meni je stigao oko prvog jula. Do tad svi oni koji su izrazili interes za registraciju popunjavali su PRP-1 obrazac, sto je zahtijevalo u nekim slučajevima veći nivo dokumentacije.

Preovladavajući broj je onih što ih izbori u BiH i registracija prestala zanimati. Jedni to pravdaju raznim izgovorima koji su rezultat razočarenja u državu, njene strukture i vlast. Kod njih vlada opšte razočarenje procedurom i pravilima, prisutan je osjećaj odbačenosti i zaboravljanosti od matične države.

Šta je dijaspora za BiH i kako je sačuvati?

Dijaspora bi trebala predstavljati bitan faktor za BiH. Prema podacima Centralna banka BiH oko 7 milijardi KM uplata iz dijaspore godišnje pristigne u BiH što predstavlja oko 25% GDP-a, plus sredstva koja stignu nezvaničnim kanalima. Potencijal na koji bi država trebala računati i pokazati interes za dijasporu, barem na način pojednostavljenja zakonskih rješenja u smislu da sačuvaju bh. građane da ostanu vezani za BiH u svim aspektima. Činjenica da je oko 50.000 građana uzelo ispis iz bh. državljanstva jer zakoni države domaćina to nalažu. Isto tako bh. Zakon o državljanstvu ne dozvoljava dvojno državljanstvo osim u slučaju bilateralnog sporazuma sa nekom državom. U SAD-u taj sporazum ističe 2012. g.

Bh. dijaspora sa svojim iskustvima i kapitalom zainteresirana za BiH i ulaganje u bih. Samo je potreban određen vid podrške u tom pitanju. Politički subjekti ne bi trebali samo da kalkulišu na osnovu trenutno dobijenih glasova iz inostranstva za svoju političku opciju, već da tu populaciju prepoznaju kao priliku te da ih motiviraju i privuku njihove glasove. Da li će nove generacije se osjećati građanima BiH i hoće li je voljeti su pitanja koja treba staviti u vrh prioriteta.